Tumor prostate kod psa
Šta je prostata?
Prostata je mala žlezda koja se nalazi neposredno ispod mokraćne bešike kod muških pasa. Kroz nju prolazi mokraćni kanal (uretra), kojim urin izlazi iz bešike. Prostata ima važnu ulogu u reprodukciji jer proizvodi tečnost koja je sastavni deo semene tečnosti.
Tumori prostate kod pasa predstavljaju ozbiljno oboljenje koje, iako relativno retko, često ima agresivan tok. Zbog anatomske pozicije prostate, prvi klinički znaci najčešće su povezani sa mokrenjem i defekacijom. Pravovremeno prepoznavanje simptoma i adekvatan terapijski pristup od ključnog su značaja za kontrolu bolesti i očuvanje kvaliteta života pacijenta.
Najčešći oblik tumora prostate kod pasa je adenokarcinom, koji spada u maligne tumore. Postoje i benigne (nekancerogene) promene na prostati, ali su one kod pasa ređe i podsećaju na benigno uvećanje prostate koje se javlja kod starijih muškaraca.
Za razliku od mnogih drugih tumora, hormonski status nema zaštitnu ulogu. Kastracija ne sprečava razvoj neoplazije prostate, a pojedina istraživanja ukazuju na nešto veću učestalost tumora kod kastriranih mužjaka u poređenju sa nekastriranim psima.
U kliničkoj praksi, prvi znaci bolesti najčešće se javljaju postepeno i vezani su za poremećaj mokrenja ili defekacije, usled pritiska tumora na uretru i okolne strukture. Zbog toga se bolest često otkriva u odmaklom stadijumu.
Simptomi
Simptomi tumora prostate najčešće se razvijaju postepeno i mogu uključivati bol, povišenu telesnu temperaturu, otežano ili onemogućeno mokrenje, kao i promene u pražnjenju creva.
Pojava otežanog mokrenja ili potpune opstrukcije uretre smatra se hitnim stanjem i zahteva hitan veterinarski pregled.
Simptomi na koje treba obratiti pažnju
Zbog položaja prostate, simptomi su najčešće vezani za mokrenje i pražnjenje creva:
- Prisustvo krvi u mokraći
- Otežano ili bolno mokrenje
- Učestalo mokrenje ili nemogućnost mokrenja
- Pojačano uzimanje vode
- Naprezanje pri mokrenju ili defekaciji
- Stolica može biti spljoštena („kao traka“)
Kako bolest napreduje, mogu se javiti i:
- Gubitak apetita
- Mršavljenje
- Slabost i smanjena aktivnost
- Bol (posebno u predelu leđa ili stomaka)
U slučajevima kada se tumor proširi (metastazira) na limfne čvorove ili kosti (najčešće karlicu ili kičmu), bol može biti izražen.
Dijagnostičko ispitivanje
Prilikom pregleda, veterinar može napipati uvećanu prostatu.
Ultrazvučnim pregledom prostate kod sumnje na tumor (neoplaziju) mogu se uočiti promene u vidu nepravilnog oblika žlezde. U praksi se često uočava i gubitak jasne granice između prostate i okolnih struktura, što može ukazivati na lokalnu invaziju tumora.
Ultrazvučni pregled predstavlja važan deo inicijalne dijagnostike, ali se konačna potvrda dijagnoze zasniva na biopsiji i histopatološkoj analizi tkiva.
Dodatno se rade:
● Krvne analize (ponekad je prisutan povišen nivo kalcijuma, što je nepovoljan znak)
● Analiza urina (mogu biti prisutni proteini, krv, zapaljenske i tumorske ćelije)
U onkologiji nema mesta pretpostavkama. Terapijske odluke moraju se zasnivati na pouzdanoj i kompletnoj dijagnozi.
Tumorski markeri u dijagnostici
Iako je kod pasa moguće meriti aktivnost kisele fosfataze u serumu, njena klinička primena u dijagnostici tumora prostate je znatno ograničena u poređenju sa humanom medicinom.
Istraživanja pokazuju da psi sa adenokarcinomom prostate mogu imati povišene vrednosti ukupne (TAP) i prostatic acid phosphatase (PAP), međutim ove vrednosti nisu pouzdane za postavljanje definitivne dijagnoze.
Ograničenja njihove primene uključuju nisku osetljivost, jer kod značajnog broja pasa sa potvrđenom bolešću vrednosti mogu biti u referentnim granicama. Takođe, povišene vrednosti se mogu javiti i kod benignih oboljenja prostate, kao što su prostatitis ili benigna hiperplazija prostate, što dodatno smanjuje njihovu specifičnost.
Dodatno, komercijalni testovi za određivanje PSA i PAP markera razvijeni su za humanu medicinu, te njihova primena kod pasa nije standardizovana niti dovoljno pouzdana u rutinskoj veterinarskoj dijagnostici.
Opcije lečenja
Lečenje je usmereno na kontrolu rasta tumora i ublažavanje simptoma.
Za karcinom prostate kod pasa trenutno ne postoji terapija koja može dovesti do potpunog izlečenja.
S obzirom na to da su u trenutku dijagnoze često već prisutne metastaze, kao i zbog visokog rizika od postoperativne urinarne inkontinencije, totalna prostatektomija se u veterinarskoj medicini uglavnom ne preporučuje kao standardna terapijska opcija.
Radioterapija može imati određeni terapijski efekat i pomoći u kontroli bolesti, ali kao moguća komplikacija može se javiti nemogućnost zadržavanja mokraće (urinarna inkontinencija), usled oštećenja i fibroze zida mokraćne bešike, kako tokom samog zračenja, tako i nakon završetka terapije.
Terapijske opcije uključuju:
- Nesteroidne antiinflamatorne lekove (NSAID) – poput piroksikama, koji mogu usporiti rast tumora, i uz to su analgetska terapija
- Hemoterapiju – često u kombinaciji sa drugim terapijama. Ne dovodi do potpunog izlečenja, ali može usporiti progresiju bolesti i produžiti životni vek. Najčešće se primenjuje u više ponovljenih tretmana, u određenim vremenskim razmacima, najčešće putem infuzije. Kod oko 50% pacijenata može se očekivati kontrola bolesti u periodu od 6 do 9 meseci, u zavisnosti od stadijuma i agresivnosti tumora.
- Bisfosfonate – posebno kod metastaza u kostima, gde doprinose smanjenju razgradnje koštanog tkiva i ublažavanju bola
Nega i podrška
U radu sa onkološkim pacijentima, svaki slučaj posmatram individualno, uzimajući u obzir stadijum bolesti, opšte stanje pacijenta i kvalitet života kao osnovni prioritet.
Kod tumora prostate, terapijski plan se uvek prilagođava konkretnom pacijentu, uz kombinaciju dostupnih terapijskih opcija i redovno praćenje odgovora na terapiju.
Poseban fokus je na kontroli bola i očuvanju funkcije mokrenja. Cilj nije samo produženje života, već da pas što duže ima dobar kvalitet života.
Prognoza
Prognoza je nepovoljna, s obzirom na to da su tumori prostate kod pasa agresivni i često slabo reaguju na terapiju.
Kada se odmah javiti veterinaru
Obavezno se javite veterinaru ako primetite:
- Nemogućnost mokrenja
- Jako otežano ili bolno mokrenje
- Krv u urinu
- Izražen bol ili slabost
- Naglo pogoršanje opšteg stanja